Djetinjstvo, radost, stari prijatelji, lijepo doba.

Prva ljubav, prva i zadnja tuča (ha,ha), natjecanja iz matematike, igranje frnjama (špekulama) i sličicama prije nastave.

Matematika 

Jelena Tadijanović, ne samo da je bila vrsna nastavnica već i dobra osoba, nježna, puna ljubavi i razumijevanja za svakog učenika. Bio mi je drag i Marijan Krilić iz matematike. Jako dobar čovjek i odličan nastavnik. Vlado Barbir je slovio za strogog nastavnika, ali ja sam ga volio jer je bio odličan predavač i imao je smisla za humor. U dobrom sjećanju mi je ostao i stari nastavnik Brkić iz biologije, vrlo korektan nastavnik.

Jednom smo prijatelj Stipe Dominiković i ja otišli k meni u stan napraviti sendviče, za vrijeme velikog odmora. Kad smo otključali vrata, bili smo zaprepašteni jer je dio stana bio pod vodom. Primijetili smo da je odvodna cijev od perilice rublja pukla i voda se obilato izlila po stanu. Odmah sam pomislio na mamu i kako bi se osjećala da jadna i umorna s posla dođe kući i vidi sav taj nered. Stoga smo Stipe i ja odlučili zasukati rukave i srediti situaciju, a za to nam je trebalo podosta vremena. Zbog toga smo zakasnili na nastavu i preskočili cijeli jedan školski sat. E, tu je nastao problem. Taj preskočeni sat je bio sat matematike i baš tada je bio test. Na sljedećem satu nastavnik nas je „oprao“, ali blago, bio je dobar. Bio je uvjeren da smo namjerno pobjegli sa sata, a kad smo ispred cijelog razreda prepričavali priču s vodom i perilicom rublja svi su se smijali, nitko nije vjerovao. U jednom trenu i nama je sve skupa postalo smiješno pa smo se i sami počeli smijati. E, tek tada više nitko, sve do danas, nije povjerovao u priču (ha,ha,ha). I danas se nas dvojica smijemo kada se sjetimo te zgode.

Mama je uvijek htjela da budem stomatolog iliti po naški „zubar“, pa sam ja svima govorio da ću biti zubar (ha, ha). Ali, zapravo, još od malena sam htio biti glazbenik i ta se želja nastavila i u osnovnoj školi. S 3 ili 4 godine dobio sam prvi doboš i palice i od tada je sve počelo.

Ajoj…Mogao bih satima pisati na ovu temu… Ukratko, bilo je to prelijepo i neponovljivo iskustvo sa svojim dobrim, ali i lošim stranama. No, kad se zbroje svi plusevi i minusi, ne bih ga mijenjao ni za što jer me oblikovalo i pripremilo za ono što sam danas.

Trenutno se pripremam za veliki koncert suvremene duhovne glazbe „PROGLEDAJ SRCEM“ koji će se održati 4. 6. ove godine na nogometnom stadionu Maksimir u Zagrebu. Također, redovito snimam i svoju emisiju koja se zove „Blagoslovljen tek“, a emitira se jednom tjedno na Laudato televiziji. Inače, radim kao viši stručni suradnik u Gradskom uredu za gospodarstvo Grada Zagreba.

Moj najveći uspjeh je da sam oženio moju predivnu Marinu, dobio kćer Juliu, sjeo u Božje krilo i dao se Bogu u ruke. To je najveći od svih uspjeha u mom životu. Sve drugo je vrijedno spomena tek onoliko koliko je u službi Boga.

Ljeti obavezno, u proljeće kad god mogu, a zimi nikako (ha,ha). Ne volim hladnoću, a zimi se u Pločama uvijek smrzavam.

Činjenica da ste iz „malog“ grada ne znači da ne možete činiti velike stvari. Statistički gledano, vi ste zapravo predodređeni da činite velike stvari. Slušajte svoje roditelje i nastavnike jer to je temelj svega, a jednoga dana, kada uspijete i postanete veliki, ne zaboravite gdje ste nikli. Božji blagoslov!