S obzirom da je gostovala u školi spomenula je i svoju najbolju učiteljicu Ljubicu Jakić koja je imala samo ocjene od 4 do 5 (s plusevima) iz razloga da sva djeca budu vrlo dobra i odlična! Djeca su pažljivo slušala i upijala njezine riječi koje je s mnogo emocija prenosila na njih. Dotaknula se teme pretilosti zbog koje je trpila zlostavljanje kroz čitav svoj život kao i razvoda braka koji je posebno teško pao kćeri jedinici tijekom odrastanja. Djeci je čitala poglavlja iz svojih knjiga u kojima je na vlastitom iskustvu prikazala svoj doživljaj zlostavljanja i razvod braka. Nakon poučnog i zanimljivog druženja uz puno detalja i osobnih iskustava, slijedila su pitanja na koja je strpljivo odgovarala. Obećala je da će opet doći a mi ćemo je sigurno ponovno pozvati. Ovim oblikom rasprave naglasak stavljamo na prevenciju nasilja i ismijavanja zbog fizičkog izgleda. Želimo istaknuti životne okolnosti na koje djeca ne mogu sama utjecati i u kojima im je potrebna pomoć društva i zajednice. Prije druženja s učenicima, školski knjižničar je napravio intervju s našom gošćom. Odgovori su živopisni kao i sama spisateljica.

Hvala ti Duška 

INTERVJU: DUŠKA MUŠIĆ (KNJIŽEVNICA I KOMIČARKA)

Prije 60 godina bila sam prvašić u ovoj školi. Tek s odlaskom u mirovinu počela sam pisati. Nikad nije kasno za napisati ono što se u tebi „kovitla“ godinama. Pisana riječ je najjače oružje. Iskusila sam zlostavljanje kao dijete i kao žena. Prvom knjigom sam napravila proboj u svijet. U trećoj knjizi govorim o trenutcima zlostavljanja uz oprost svima od kojih sam to doživila. S tom knjigom je izišao gnjev ali su ostali ožiljci. Izdat knjigu je najveći blagoslov.

Skupili smo se u sklopu Svjetskog dana pripovijedanja. Želim vam objaviti da mi je nova knjiga krenula u proces tiskanja. Planiram napraviti veliku promociju knjige na Sv. dan knjige  21. 04. Knjiga se zove „Rekao je NE“.

Nisam znala kao dijete, curetak s čim se želim baviti. Upisala sam pravni fakultet. Nikad nisam bila sjajan učenik, smatrala sam da je to „ITS OK“ uz osmjeh. Radila sam dosadan jednoličan posao koji nisam voljela, iako je bio društveno koristan. Odlaskom u mirovinu sažela sam svoj život, napravila analizu i poželjela napisati nešto za buduća pokoljenja jer mislim da mogu nešto pametno dati.

Strašnih sam problema imala kao dijete, curetak i žena zbog debljine… Debljina je bolest koju zdravstvo ne prepoznaje. Nije to stanje moje svijesti ni moja volja. Ja sam drugačija jer sam debela. Ja sebe cijenim nakon svih sramota ruganja, nakon što sam bila dvojna ja. Jedna sam bila „ja debela“ a druga sam bila ja, ja. Izjednačavanje mog mentalnog sklopa s debljinom neoprostivo je i zato danas puno govorim da dijete ne može i ne mora voditi računa o debljini. Roditelji, zdravstvo i društvo trebaju voditi računa o debeloj djeci. Debljina mi je uzrok najvećih ožiljaka u životu. Kao dijete nisam mogla preskočiti preko „koze“ (tjelesna kultura) i zbog toga sam doživjela uvrede i ponižavanje od vlastitog oca koji se pozvao na moju sestru i rekao kako je ona normalna.

Ističe se anegdota o pušenju u srednjoj školi. Za nas je to bio doživljaj života, dokaz da smo odrasle. U 4. gimnazije pušile smo u WC-u naše škole. Zaključale bi se i nabile nas 4-5 unutra. Jednom je dežurni profesor osjetio dim (mi smo bile zaključane) i jače gurnuo vrata i ja sam uletjela u školjku… Direktor, podvornik i taj profesor su me morali čupati iz školjke.

Ni jedna od mojih knjiga nije za djecu. Svaka od mojih knjiga je za roditelja. Svaka ponešto pametno iz mog stajališta govori roditelju. Tako će biti i u ovoj četvrtoj knjizi jer ja ne mogu pobjeći od sebe. Svaka moja knjiga je uputa za pristup dječjem problemu koji sam ja preživjela.

Postala sam stand up komičar sa 60 godina. To je nešto predivno, ja sam u tom stand upu sažela svoje najljepše trenutke, kojih je zapravo puno, puno više nego loših trenutka. U zadnjoj knjizi sam istaknula da sam trenutno najsretnija žena na svijetu.