Uputili smo se u 8 sati ujutro i nije nas omela ni kiša koja je neumorno pada za vrijeme polaska, ali je na sreću vrlo brzo prestala pa nam nije smetala u razgledavanju znamenitosti.

Prvo odredište je bio Botanički vrt OŠ „Ostrog“ u Kaštel Lukšiću. Tamo su nas dočekala dva vodiča s kojima smo, podijeljeni  u dvije grupe, krenuli u obilazak školskog Botaničkog vrta. Vodič nam je pokazao brojne biljke iz raznih dijelova svijeta koje su smještene oko njihove škole. Vidjeli smo crvenu šljivu, kokos, papirus, kraljevsku palmu, Biblijski vrt i mnoge druge biljke. Najzanimljivije stablo većini je bilo majmunsko stablo jer je jedino stablo na koje se majmun ne može popeti zbog velikih bodlja. Škola o ovom veličanstvenom vrtu brine još od 1976. godine.

Sljedeće odredište bio je grad Trogir koji je smješten na malom otoku. Spojen je kamenim mostom s kopnom. Osnovali su ga grčki kolonisti. Zanimljivo je spomenuti da Trogir zapravo znači koza. Grci su vidjeli na brdu mnogo koza pa su grad nazvali Tragos, odnosno Trogir. Tamo nas je dočekala vodička Irena te smo zajedno prošli kroz Sjeverna gradska vrata. Također smo posjetili i Katedralu sv. Lovre. Katedrala je građena u 4. st., majstor Radovan je napravio zavidan portal, a vidjeli smo i skulpture Adama i Eve. Kapela sv. Ivana Trogiranina, koja se nalazi unutar Katedrale, jedan je od najljepših renesansnih spomenika u Europi. Vidjeli smo i riznicu gdje se nalaze kosti sv. Ivana te zlatnu kuglu na zvoniku koja sadrži moći sv. Barbare.

Poslije ručka u Trogiru uputili smo se prema Šibeniku te smo nakon kratke vožnje došli do Sokolarskog centra. Tamo nam je zanimljivi voditelj centra održano poučno i neobično predavanje o sovi ušari i sokolu. Naučili smo puno novih stvari koje su nas iznenadile. Sova odlično vidi po danu te je jedan od najvećih šumskih grabežljivaca, a sivi sokol dostiže brzinu i do 250km/h. Nakon zanimljivog i edukativnog predavanja svi smo se slikali ispred jednometarske drvene skulpture sokola. Ukrcali smo se u autobus i krenuli prema trgovačkom centru. U centru je naravno bilo zabavno, ali smo već nakon sat vremena morali krenuti kući. Atmosfera u autobusu je bila odlična, nije nedostajalo pjevanja ni zabave. Nastavnica Ivana je svirala i pjevala te smo joj se i mi ostali rado pridružili. Završetak druženja je bio oko 21 sat kada smo stigli u Ploče. Svatko je otišao kući s pozitivnim i ugodnim uspomenama s izleta.

Nina Dropulić i Andrea Barbir, 7.a