Nakon uvodne riječi naše knjižničarke, predstavljanja pisca i njegovih djela, obratio nam se autor. U ozračjju neposrednosti i topline, sjećanjima na djetinjstvo, jednostavnim životnim pričama i zgodama, brzo je odmicalo vrijeme. Nerijetko je svoje pričanje prožimao duhovnošću, živim, uvjerljivim i slikovitim iznošenjem događaja i promišljanjem o životnim vrijednostima. Sve njegove crtice povezuje sjajna nit topline, ljubavi, prijateljstva i obiteljskog zajedništva. Djetinjstvo je za njega bilo posebno doba koje ga je ispunjavalo neizrecivim svjetlom radosti i punine. Iz toga vremenu ispričao nam je neke pojedinosti koje su današnjoj djeci neshvatljive.

Na kraju je odvojio vrijeme za znatiželjne učenike koji su mu postavili mnogo pitanja te je nakon susreta i intervjuiran.

Pisac je istaknuo potrebu čitanja i naglasio da svatko ima neki dar koji treba prepoznati i slijediti. Na pitanje zašto je odabrao lik konja u romanu Divlji konj, odgovorio je da na taj način nikoga nije povrijedio.

Otkrio nam je da ne treba ići daleko u potragu za srećom jer je ona najčešće u našoj blizini,samo je trebamo prepoznati. Spoznali smo da ne ppostoji granica koja razdvaja svijet knjige od našega svijeta. Čitajem oblikujemo svoj odnos prema životu, svijetu i sebi samima.

Bogatiji za jedno novo iskustvo, krenuli smo u novi školski dan, obasjani svjetlošću ovog susreta, sigurniji smo krenuli u susret sebi samima.

Hvala Ti, gosp.Prosenjak, što nam svojim djelima otvaraš dveri svoga svijeta koji je ujedno i naš.

„Književnik Božidar Prosenjak obradovao nas je svojim dolaskom. Na samom početku susreta rekao  nam je da kao dječak nije znao za mrak jer je imao veselo i bezbrižno djetinjstvo s puno ljubavi te je bio okružen najmilijima. Istaknuo je da se igrao igračkama koje je sam izradio, ali je bio zadovoljan malim stvarima koje je imao. Zanimljivo mi je bilo kada je pisac rekao da se veselio omotu od čokolade koji bi spremio unutar knjige te bi ga dao djevojčici koja bi mu se sviđala.

Žalostilo ga je što nije mogao dovoljno vremena provoditi sa svojim roditeljima jer su morali puno raditi. Saznali smo da je počeo pisati u petom razredu i da nije volio čitati lektire.“
                                                                                                                  Helena Sršen, VII.c

„Božidar Prosenjak mi se svidio kao osoba jer na svijet  gleda drugačije od ostalih ljudi. Život promatra očima djeteta. Jako je duhovna osoba i brojne njegove misli izrečene su u prenesenom značenju.Mislim da bismo se trebali ugledati na književnika Božidara Prosenjaka i uvijek gledati na život pozitivno.“

     Kristina Markota, VII.c