Koje Vas uspomene vežu za osnovnu školu u Pločama?

Razdoblje kad sam išla u osnovnu školu podsjeća me na sve one lijepe i bezbrižne dane djetinjstva, u kojima sam uživala. Podsjeća me na more, prirodu, jednu od najljepših jadranskih riva čega smo nedovoljno svjesni, stare stube na putu na kojem smo zastajali, glazbenu školu, knjižnicu u koju sam doista neumorno zalazila i knjižničarke koje su na mene utjecale i s kojima sam, vjerujem, njegovala poseban odnos – tetu Nadu Barbir koja mi je poslije i predavala te  Anitu Zmijarević čija  je nenametljiva, postojana  i snažna ljubav prema knjizi i danas važan dio mojih sjećanja. Podsjećaju me na oca i, nažalost, nitko od njih nije danas među nama. Naravno, tu su i oni s kojima prijateljstvo ne blijedi. Kao što sam jednom izjavila, ništa ne bih promijenila osim što bih više učila.

Koji Vam je bilo omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Najdraži predmeti su mi bili matematika, hrvatski i glazbeni, a i danas se nije puno toga promijenilo. Navika čitanja i pisanja iz djetinjstva je nenadoknadiva i danas jednako volim početi i završiti dan na isti način. Matematika me učila strožim formama i eleganciji modela i itekako ima utjecaja na odabire koje sam u životu poslije donosila – barem površno upoznavanje makroekonomske teorije i mikroekonomske analize, procjene opravdanosti investicija, logičke matrice kao podloga za upravljanje i provedbu fondova. Glazba kao odraz mekšeg dijela karaktera i važan dio obiteljskog nasljeđa.

Jeste li  imali omiljenog učitelja ili učiteljicu i tko je to bio?

Mnogi vrijedni učitelji i profesori prošli su kroz moj život. No, uvijek s razlogom počinjem od moje prve učiteljice Mire Giljević. Iako mislim da nemam pravo ocjenjivati rad učitelja i nastavnika, rado ističem o kakvoj sjajnoj učiteljici se radi. Tijekom  cijelog svog obrazovanja koje, ustvari, nikad nije završilo, nikad nisam teže zaradila peticu nego u Mire Giljević. Ali, nije samo o tome riječ, riječ je o uzoru odgajanja, prenošenja znanja, nenametljive i tihe strogosti. Naravno, i druge pamtim s poštovanjem i  radošću.

Postoji li neka zanimljivost koju biste podijelili s nama, vezana za školu?

Spomenula bih odnos koji sam uspostavila s djevojčicom s poteškoćama s kojom sam sjela u klupu jedan dan u petom razredu kako bismo skupa napravili zadaću i neplanirano ostala sjediti sve do osmog razreda. Bila je izvanredno dobra,  blaga i tiha.

Koju vrstu glazbe ste tada slušali, odnosno koji pjevači i grupe su Vam bili omiljeni?

U osnovnoj školi? Slušala sam doista raznorodnu glazbu. Najviše od svega sam slušala rock glazbu sedamdesetih i osamdesetih godina, s posebnom sklonošću prema blues rocku i dijelu hard rock žanra. Voljela sam zvučno eksperimentiranje nekih od još uvijek najslavnijih sastava te, odvojeno, pratila festivale talijanske pjesme s ocem kojega je pjevanje te pjesme, kao siromašnog neretvanskog djeteta, školovalo u Zagrebu.

Što ste htjeli biti kad odrastete dok ste bili u osnovnoj školi?

Željela sam biti novinarka najveći dio svog djetinjstva. Katkad i glazbenica, ali za to nije bilo dovoljno talenta.

Jeste li ste  tada mogli zamisliti da ćete se baviti politikom?

Zaista se nisam imala u planu baviti politikom, pogotovo o tome nisam razmišljala u tako ranom razdoblju života. Svoj politički angažman sam počela slučajno 2008. godine ulaskom u Gradski odbor HDZ-a Ploče s namjerom da uređujem web stranicu, ali rekla bih kako me životni put odveo u nekom drugom smjeru. Bavim se politikom, jasno izražavam svoje političke stavove i borim se za svoje političke ideje, no nikad, baš nikad nisam se prestala baviti svojim osnovnim poslom. Odgovorne javne politike su vrlo povezane s ocjenama opravdanosti i učinkovitosti, dalje i s poznavanjem makroekonomije (javnih financija, međunarodnih financija, fiskalnom politikom). Vrlo sam sretna što to mogu povezati.

Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

Obnašam iznimno časnu i visoku dužnost – ministrice u Vladi odgovorne za resore poljoprivrede, ribarstva i šumarstva. Sigurno da je to vrh jedne karijere i vrlo sam zahvalna na ukazanom povjerenju i časti. Međutim, baš u svakoj fazi života ili poslu sam pronalazila izazov i to je moja najvažnija odlika. Orijentiranost na rezultat – tako je bilo u školi, na fakultetu, tako je bilo i kad smo projektirali i gradili lučke terminale, pisali investicijske studije za poduzetnike, kad smo padali i prolazili s prvim EU projektima, naravno i danas. Ono što posebno izdvaja današnju funkciju, osim ogromne odgovornosti i časti jest poznavanje hrvatskih poljoprivrednika, ribara, prerađivača, drvoprerađivača – stvaratelja hrane, čuvara ekosustava i krajobraza, onih koje šamara vjetar i nevrijeme na moru.

Po čemu biste voljeli da Vas ljudi pamte?

Ne razmišljam o tome, doista. Bilo bi neskromno od mene u ovom trenutku težiti ostati zapamćena među ljudima. Zajedno sa svojim timom želim doprinijeti pravednom i učinkovitom okviru za rast proizvodnje hrane, očuvanje okoliša i generacijsku obnovu ruralnog prostora. Disciplinirana sam i predana ostvarenju mjerljivih rezultata oduvijek, a vrijeme će pokazati sve ostalo.

Za kraj, koju poruku biste uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Iznova jedno teško pitanje. Svakako bih istaknula potrebu poštivanja roditelja, nastavnika i odgajatelja te izvršavanja svojih obveza. Predivno je ne brinuti nad budućnošću, što je karakteristika dječjeg doba, a s druge strane stjecati odgovornost izvršenja obveza. Željela bih svakom djetetu da stekne naviku čitanja koja potpuno mijenja doživljaj života, prirode, različitosti i čovjeka, da primijeti potrebno jer se osjećaj solidarnosti puno teže stvara u odrasloj dobi, a onaj stvoren u djetinjstvu ostaje zauvijek.

.

Koje Vas uspomene vežu za osnovnu školu u Pločama?

Razdoblje kad sam išla u osnovnu školu podsjeća me na sve one lijepe i bezbrižne dane djetinjstva, u kojima sam uživala. Podsjeća me na more, prirodu, jednu od najljepših jadranskih riva čega smo nedovoljno svjesni, stare stube na putu na kojem smo zastajali, glazbenu školu, knjižnicu u koju sam doista neumorno zalazila i knjižničarke koje su na mene utjecale i s kojima sam, vjerujem, njegovala poseban odnos – tetu Nadu Barbir koja mi je poslije i predavala te  Anitu Zmijarević čija  je nenametljiva, postojana  i snažna ljubav prema knjizi i danas važan dio mojih sjećanja. Podsjećaju me na oca i, nažalost, nitko od njih nije danas među nama. Naravno, tu su i oni s kojima prijateljstvo ne blijedi. Kao što sam jednom izjavila, ništa ne bih promijenila osim što bih više učila.

Koji Vam je bilo omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Najdraži predmeti su mi bili matematika, hrvatski i glazbeni, a i danas se nije puno toga promijenilo. Navika čitanja i pisanja iz djetinjstva je nenadoknadiva i danas jednako volim početi i završiti dan na isti način. Matematika me učila strožim formama i eleganciji modela i itekako ima utjecaja na odabire koje sam u životu poslije donosila – barem površno upoznavanje makroekonomske teorije i mikroekonomske analize, procjene opravdanosti investicija, logičke matrice kao podloga za upravljanje i provedbu fondova. Glazba kao odraz mekšeg dijela karaktera i važan dio obiteljskog nasljeđa.

Jeste li  imali omiljenog učitelja ili učiteljicu i tko je to bio?

Mnogi vrijedni učitelji i profesori prošli su kroz moj život. No, uvijek s razlogom počinjem od moje prve učiteljice Mire Giljević. Iako mislim da nemam pravo ocjenjivati rad učitelja i nastavnika, rado ističem o kakvoj sjajnoj učiteljici se radi. Tijekom  cijelog svog obrazovanja koje, ustvari, nikad nije završilo, nikad nisam teže zaradila peticu nego u Mire Giljević. Ali, nije samo o tome riječ, riječ je o uzoru odgajanja, prenošenja znanja, nenametljive i tihe strogosti. Naravno, i druge pamtim s poštovanjem i  radošću.

Postoji li neka zanimljivost koju biste podijelili s nama, vezana za školu?

Spomenula bih odnos koji sam uspostavila s djevojčicom s poteškoćama s kojom sam sjela u klupu jedan dan u petom razredu kako bismo skupa napravili zadaću i neplanirano ostala sjediti sve do osmog razreda. Bila je izvanredno dobra,  blaga i tiha.

Koju vrstu glazbe ste tada slušali, odnosno koji pjevači i grupe su Vam bili omiljeni?

U osnovnoj školi? Slušala sam doista raznorodnu glazbu. Najviše od svega sam slušala rock glazbu sedamdesetih i osamdesetih godina, s posebnom sklonošću prema blues rocku i dijelu hard rock žanra. Voljela sam zvučno eksperimentiranje nekih od još uvijek najslavnijih sastava te, odvojeno, pratila festivale talijanske pjesme s ocem kojega je pjevanje te pjesme, kao siromašnog neretvanskog djeteta, školovalo u Zagrebu.

Što ste htjeli biti kad odrastete dok ste bili u osnovnoj školi?

Željela sam biti novinarka najveći dio svog djetinjstva. Katkad i glazbenica, ali za to nije bilo dovoljno talenta.

Jeste li ste  tada mogli zamisliti da ćete se baviti politikom?

Zaista se nisam imala u planu baviti politikom, pogotovo o tome nisam razmišljala u tako ranom razdoblju života. Svoj politički angažman sam počela slučajno 2008. godine ulaskom u Gradski odbor HDZ-a Ploče s namjerom da uređujem web stranicu, ali rekla bih kako me životni put odveo u nekom drugom smjeru. Bavim se politikom, jasno izražavam svoje političke stavove i borim se za svoje političke ideje, no nikad, baš nikad nisam se prestala baviti svojim osnovnim poslom. Odgovorne javne politike su vrlo povezane s ocjenama opravdanosti i učinkovitosti, dalje i s poznavanjem makroekonomije (javnih financija, međunarodnih financija, fiskalnom politikom). Vrlo sam sretna što to mogu povezati.

Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

Obnašam iznimno časnu i visoku dužnost – ministrice u Vladi odgovorne za resore poljoprivrede, ribarstva i šumarstva. Sigurno da je to vrh jedne karijere i vrlo sam zahvalna na ukazanom povjerenju i časti. Međutim, baš u svakoj fazi života ili poslu sam pronalazila izazov i to je moja najvažnija odlika. Orijentiranost na rezultat – tako je bilo u školi, na fakultetu, tako je bilo i kad smo projektirali i gradili lučke terminale, pisali investicijske studije za poduzetnike, kad smo padali i prolazili s prvim EU projektima, naravno i danas. Ono što posebno izdvaja današnju funkciju, osim ogromne odgovornosti i časti jest poznavanje hrvatskih poljoprivrednika, ribara, prerađivača, drvoprerađivača – stvaratelja hrane, čuvara ekosustava i krajobraza, onih koje šamara vjetar i nevrijeme na moru.

Po čemu biste voljeli da Vas ljudi pamte?

Ne razmišljam o tome, doista. Bilo bi neskromno od mene u ovom trenutku težiti ostati zapamćena među ljudima. Zajedno sa svojim timom želim doprinijeti pravednom i učinkovitom okviru za rast proizvodnje hrane, očuvanje okoliša i generacijsku obnovu ruralnog prostora. Disciplinirana sam i predana ostvarenju mjerljivih rezultata oduvijek, a vrijeme će pokazati sve ostalo.

Za kraj, koju poruku biste uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Iznova jedno teško pitanje. Svakako bih istaknula potrebu poštivanja roditelja, nastavnika i odgajatelja te izvršavanja svojih obveza. Predivno je ne brinuti nad budućnošću, što je karakteristika dječjeg doba, a s druge strane stjecati odgovornost izvršenja obveza. Željela bih svakom djetetu da stekne naviku čitanja koja potpuno mijenja doživljaj života, prirode, različitosti i čovjeka, da primijeti potrebno jer se osjećaj solidarnosti puno teže stvara u odrasloj dobi, a onaj stvoren u djetinjstvu ostaje zauvijek.

.