• Koje Vas uspomene vežu za osnovnu školu u Pločama koju ste pohađali?

Vrijeme pohađanja osnovne škole pamtim kao predivno, bezbrižno razdoblje života. Školsko gradivo rješavao sam prilično lako, tako da sam imao dosta vremena za igru, sport i prijatelje. To je vrijeme kada prijatelje biraš srcem i koliko je to dobar izbor pokazuje i činjenica da su ta prijateljstva živa i čvrsta i danas, prerasla su u kumstva i ostat će za cijeli život.

• Koji Vam je bio omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Omiljeni predmet mi je, naravno, bio tjelesni, vjerojatno kao i svakoj drugoj djeci s puno energije.

• Jeste li imali omiljenog učitelja ili učiteljicu i tko je to bio?

Meni osobno omiljeni učitelj bio je Rade Vojnović, naš razrednik. Volio je sport, pogotovo nogomet, i dosta korisnih savjeta smo od njega naučili. Uvijek je bio topao, prijateljski nastrojen prema svima, učitelj u pravom smislu riječi.

• Ima li neka zanimljivost koju biste podijelili s nama vezana za školu?

Teško je nakon toliko godina izdvojiti neku zanimljivost, ali ono što mi je uvijek zanimljivo je da pamtim imena i lica svih 30 učenika iz osnovne škole, dok mi s kolegama iz srednje to ide dosta teže.

• Jeste li već u osnovnoj školi znali da želite biti nogometaš ili ste tada imali druge želje?

Pa da, mogu reći da sam, otkad znam za sebe, želio biti nogometaš. Jasno je da je u tom razdoblju života to samo želja, mašta, kada ni sam ne vjeruješ da je sve to moguće.

• Da možete birati bilo koju nogometnu momčad na svijetu da budete njihov izbornik tko bi to bio i zašto?

Naravno, da mogu birati, samo dvije momčadi su te kojima bih želio biti trener ili izbornik. To su Hajduk i reprezentacija Hrvatske. To su momčadi koje izazivaju emociju koja gura svaku osobu da se bavi tim poslom. Sve ostalo je jedan nivo niže u osjećaju obveze i pripadnosti, iako u nogometu, ako si istinski sportaš, ne možeš samo određivati posao, jer želiš pobijediti na svakom treningu i utakmici, i vrlo brzo postaješ dio tima kojem se predaješ maksimalno.

• Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

Ako ćemo uzeti nogomet kao moj posao (a nikad ga nisam smatrao poslom), onda je broj jedan igranje na Europskom prvenstvu 2008. za reprezentaciju Hrvatske, s velikanima poput Modrića, Rakitića, Srne i drugih, a odmah poslije toga 5 trofeja s Hajdukom, od kojih su 2 naslova prvaka i spoznaja da sam ušao u povijest jednog takvog velikana, čini me ispunjenim.

• Po čemu biste voljeli da Vas ljudi pamte?

Volio bih da jednom kad me ne bude, kad me netko spomene, da ljudi kažu, to je bio dobar čovjek, uvijek spreman pomoći, i uvijek svima na raspolaganju. Sve ostalo je manje bitno.

• Za kraj, koju poruku biste uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Moja poruka učenicima naše škole je: „Vjerujte u sebe, i kada drugi ne vjeruju, i uživajte na svom putu! Naša škola je dala puno uspješnih sportaša, glazbenika, glumaca i političara, pravnika, ekonomista i drugih. Budite i vi, jer to možete, ali najvažnije od svega, budite sretni, to će vam biti najveći uspjeh u životu.“

• Koje Vas uspomene vežu za osnovnu školu u Pločama koju ste pohađali?

Vrijeme pohađanja osnovne škole pamtim kao predivno, bezbrižno razdoblje života. Školsko gradivo rješavao sam prilično lako, tako da sam imao dosta vremena za igru, sport i prijatelje. To je vrijeme kada prijatelje biraš srcem i koliko je to dobar izbor pokazuje i činjenica da su ta prijateljstva živa i čvrsta i danas, prerasla su u kumstva i ostat će za cijeli život.

• Koji Vam je bio omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Omiljeni predmet mi je, naravno, bio tjelesni, vjerojatno kao i svakoj drugoj djeci s puno energije.

• Jeste li imali omiljenog učitelja ili učiteljicu i tko je to bio?

Meni osobno omiljeni učitelj bio je Rade Vojnović, naš razrednik. Volio je sport, pogotovo nogomet, i dosta korisnih savjeta smo od njega naučili. Uvijek je bio topao, prijateljski nastrojen prema svima, učitelj u pravom smislu riječi.

• Ima li neka zanimljivost koju biste podijelili s nama vezana za školu?

Teško je nakon toliko godina izdvojiti neku zanimljivost, ali ono što mi je uvijek zanimljivo je da pamtim imena i lica svih 30 učenika iz osnovne škole, dok mi s kolegama iz srednje to ide dosta teže.

• Jeste li već u osnovnoj školi znali da želite biti nogometaš ili ste tada imali druge želje?

Pa da, mogu reći da sam, otkad znam za sebe, želio biti nogometaš. Jasno je da je u tom razdoblju života to samo želja, mašta, kada ni sam ne vjeruješ da je sve to moguće.

• Da možete birati bilo koju nogometnu momčad na svijetu da budete njihov izbornik tko bi to bio i zašto?

Naravno, da mogu birati, samo dvije momčadi su te kojima bih želio biti trener ili izbornik. To su Hajduk i reprezentacija Hrvatske. To su momčadi koje izazivaju emociju koja gura svaku osobu da se bavi tim poslom. Sve ostalo je jedan nivo niže u osjećaju obveze i pripadnosti, iako u nogometu, ako si istinski sportaš, ne možeš samo određivati posao, jer želiš pobijediti na svakom treningu i utakmici, i vrlo brzo postaješ dio tima kojem se predaješ maksimalno.

• Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

Ako ćemo uzeti nogomet kao moj posao (a nikad ga nisam smatrao poslom), onda je broj jedan igranje na Europskom prvenstvu 2008. za reprezentaciju Hrvatske, s velikanima poput Modrića, Rakitića, Srne i drugih, a odmah poslije toga 5 trofeja s Hajdukom, od kojih su 2 naslova prvaka i spoznaja da sam ušao u povijest jednog takvog velikana, čini me ispunjenim.

• Po čemu biste voljeli da Vas ljudi pamte?

Volio bih da jednom kad me ne bude, kad me netko spomene, da ljudi kažu, to je bio dobar čovjek, uvijek spreman pomoći, i uvijek svima na raspolaganju. Sve ostalo je manje bitno.

• Za kraj, koju poruku biste uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Moja poruka učenicima naše škole je: „Vjerujte u sebe, i kada drugi ne vjeruju, i uživajte na svom putu! Naša škola je dala puno uspješnih sportaša, glazbenika, glumaca i političara, pravnika, ekonomista i drugih. Budite i vi, jer to možete, ali najvažnije od svega, budite sretni, to će vam biti najveći uspjeh u životu.“