Ovaj kratki eksperiment pokazao je da većina učenika 5. razreda provode od 1 do 2 sata dnevno pred ekranom, dok čak pola učenika 6. razreda za ekranom provede više od 3 sata na dan. Učenici 5. razreda u prosjeku više vremena budu na elektroničkim uređajima preko praznika (64%), a učenici 6. razreda manje (42%), dok više vremena za ekranima tijekom vikenda provode šestaši (53%), a petaši puno manje (31%). Većini učenika 5. razreda (57%) roditelji su ograničili vrijeme koje mogu provesti ispred ekrana, a u manjoj mjeri učenicima 6. razreda (31%).

U prosjeku se petaši najviše dopisuju s prijateljima (32%), zatim slijede gledanje TV-a (26%) i igranje igrica (26%), a veći dio šestaša provodi vrijeme također dopisujući se prijateljima (30%) pa pretražujući internet (22%), gledaju TV i igraju igre podjednako (21%), a manji broj ih objavljuje slike i videozapise (5%).

Većina petaša uspjela je provesti projekt „Dva dana bez ekrana“ jedan (45%) ili oba dana (38%), a manji dio učenika nije uspio niti jedan, dok je kod učenika šestih razreda blizu broj učenika koji je uspio provesti projekt jedan dan (31%) i onih koji nisu niti pokušali jer su znali da neće uspjeti (28%). U manjini su bili učenici koji su uspjeli napraviti zadano oba dana (17%), manji dio učenika nije uspio niti jedan dan (14%), a dio ih je pokušalo, ali nisu uspjeli provesti zadano (11%).

Najveći broj učenika je vrijeme bez elektroničkih uređaja provodilo vani s prijateljima pa potom slušajući glazbu, u novom hobiju, čitanju knjige ili kod djeda i bake. Petašima je provođenje ovog kratkog istraživanja bilo teško bez dopisivanja s prijateljima pa igranja igrica, a jednak broj učenika je izjavio da im je bilo teško bez gledanja TV-a, kao i onih kojima uopće nije bilo teško. Najviše učenika 6. razreda je izjavilo da im je bilo teško zbog „vatrica“ na SnapChat-u i videozapisa na TikTok-u, a potom slijedi igranje igrica pa pričanje s prijateljima, nakon čega je gledanje TV-a, dok tek za manji dio učenika ovaj izazov nije bio težak.

Više od polovice učenika smatra kako nisu ovisni o ekranima (5. razred: 64%, a 6. razred: 56%) i 81% petaša bi rado ponovno sudjelovalo u ovakvom istraživanju, a isto je odgovorilo 47% šestaša. Projekt je s učenicima provela učiteljica mentorica informatike Dona Prović, a isti je planirala provesti i među učenicima 7. i 8. razreda, ali ih je većina učenika izjavila kako neće moći izdržati ta dva dana radi skupljanja „vatrica“ na Snapchat-u jer će izgubiti sve skupljeno ako ne „snepaju“ 24 sata – što ukazuje na očitu tinejdžersku ovisnost o internetu. Ovim istraživanjem se htjelo ukazati na prekomjernu upotrebu računala/interneta te moguću ovisnost o ekranima kroz osvješćivanje osobnih navika, kao i uočavanje razlika između generacija učenika.

Ovaj kratki eksperiment pokazao je da većina učenika 5. razreda provode od 1 do 2 sata dnevno pred ekranom, dok čak pola učenika 6. razreda za ekranom provede više od 3 sata na dan. Učenici 5. razreda u prosjeku više vremena budu na elektroničkim uređajima preko praznika (64%), a učenici 6. razreda manje (42%), dok više vremena za ekranima tijekom vikenda provode šestaši (53%), a petaši puno manje (31%). Većini učenika 5. razreda (57%) roditelji su ograničili vrijeme koje mogu provesti ispred ekrana, a u manjoj mjeri učenicima 6. razreda (31%).

U prosjeku se petaši najviše dopisuju s prijateljima (32%), zatim slijede gledanje TV-a (26%) i igranje igrica (26%), a veći dio šestaša provodi vrijeme također dopisujući se prijateljima (30%) pa pretražujući internet (22%), gledaju TV i igraju igre podjednako (21%), a manji broj ih objavljuje slike i videozapise (5%).

Većina petaša uspjela je provesti projekt „Dva dana bez ekrana“ jedan (45%) ili oba dana (38%), a manji dio učenika nije uspio niti jedan, dok je kod učenika šestih razreda blizu broj učenika koji je uspio provesti projekt jedan dan (31%) i onih koji nisu niti pokušali jer su znali da neće uspjeti (28%). U manjini su bili učenici koji su uspjeli napraviti zadano oba dana (17%), manji dio učenika nije uspio niti jedan dan (14%), a dio ih je pokušalo, ali nisu uspjeli provesti zadano (11%).

Najveći broj učenika je vrijeme bez elektroničkih uređaja provodilo vani s prijateljima pa potom slušajući glazbu, u novom hobiju, čitanju knjige ili kod djeda i bake. Petašima je provođenje ovog kratkog istraživanja bilo teško bez dopisivanja s prijateljima pa igranja igrica, a jednak broj učenika je izjavio da im je bilo teško bez gledanja TV-a, kao i onih kojima uopće nije bilo teško. Najviše učenika 6. razreda je izjavilo da im je bilo teško zbog „vatrica“ na SnapChat-u i videozapisa na TikTok-u, a potom slijedi igranje igrica pa pričanje s prijateljima, nakon čega je gledanje TV-a, dok tek za manji dio učenika ovaj izazov nije bio težak.

Više od polovice učenika smatra kako nisu ovisni o ekranima (5. razred: 64%, a 6. razred: 56%) i 81% petaša bi rado ponovno sudjelovalo u ovakvom istraživanju, a isto je odgovorilo 47% šestaša. Projekt je s učenicima provela učiteljica mentorica informatike Dona Prović, a isti je planirala provesti i među učenicima 7. i 8. razreda, ali ih je većina učenika izjavila kako neće moći izdržati ta dva dana radi skupljanja „vatrica“ na Snapchat-u jer će izgubiti sve skupljeno ako ne „snepaju“ 24 sata – što ukazuje na očitu tinejdžersku ovisnost o internetu. Ovim istraživanjem se htjelo ukazati na prekomjernu upotrebu računala/interneta te moguću ovisnost o ekranima kroz osvješćivanje osobnih navika, kao i uočavanje razlika između generacija učenika.