Video čestitka naše Sanje! Kliknite na sliku i poslušajte  

• Što prvo pomislite kad čujete za Osnovnu školu Ploče?

Na brojne, divne uspomene i na učiteljicu Veru Cvitanović. To mi je prva učiteljica pa nju nekako posebno pamtim. Isto tako, i moju najbolju prijateljicu iz školskih klupa – Mateju. Nerazdvojne smo otkako nas je učiteljica Vera smjestila u treću klupu 1. A.

Kakve Vas uspomene vežu za nju?

Lijepe. Sjećam se priredbi koje smo znali imati, svih silnih priprema. Posebno pamtim i školsko igralište na kojem smo proveli puno vremena. U višim razredima smo izrađivali i razne plakate o različitim temama. Urezalo mi se u pamćenje kad smo nas par cura radili plakat i izlaganje o Janis Joplin na engleskom jeziku kod profesorice Meri Glavinić. Danima smo se sastajale i smišljale kako ćemo to napraviti. Ima puno toga srcu dragoga.

• Koji Vam je bio omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Hrvatski i engleski. Nekako sam uvijek bila sklonija književnosti i jezicima nego prirodoslovnim predmetima. Tako da vam odmah mogu reći i koji predmet nikako nisam voljela – matematiku. Zamislite kako život to posloži, danas mi je kuma baš profesorica matematike u našoj školi – Mateja Žderić iz treće klupe 1. A. Ona vam je oduvijek znala da će biti profesorica matematike. Tu nikada nije bilo dvojbe.
 

• Jeste li ste imali omiljenog nastavnika/cu i tko je to bio?

Imala sam ih više – od mog razrednika Frane Božića pa do nastavnica Meri Glavinić i Dobrile Sršen, a sjećam se da sam jako voljela i profesora Brkića iz biologije. On je bio razrednik i mojoj sestri. To su oni koje baš pamtim. No, posebno bih izdvojila svoju učiteljicu Veru Cvitanović. Ona me ipak naučila prva slova, s njom sam naučila i rješavati prve zadatke. I najljepše od svega mi je što mi moja učiteljica i danas zna poslati poruku, a i ja njoj. To me baš jako razveseli.
 

• Pamtite li neku anegdotu iz školskih klupa?
  Jaaaao, ima ih. Posebno pamtim jednu koja nije baš direktno iz školskih klupa. Bio je to peti ili šesti razred, ne sjećam se više. Mateja i ja smo se vraćale iz škole, plažom. Bio je negdje četvrti mjesec, peti možda. U moru sam vidjela onu plastičnu posudicu od sirka, baš mi je bolo oči pa sam ja to odlučila izvaditi jer je bilo blizu obale. Nažalost, poskliznula sam se i upala u more. Uhvatila me panika jer 'šta će mater reć' pa sam se sjetila da imam rezervnu odjeću s tjelesnog. Na kraju je ispalo da sam izgubila i opremu. Došla ja doma tako okupana, pita me majka - pa Sanja moja, šta je bilo? - A, ništa. Upala sam u more, odgovorila sam. – Pa kako? – upitala me.
•  „Išla sam izvadit ono plastično od sirka.“ Hahahah! To je još bilo dobro opravdanje. Jednom sam došla s objašnjenjem da sam 'pala u lokvu'. Hahahahha!

• Jeste li već u osnovnoj školi znali da ćete biti novinarka ili ste tada imali druge želje?
  Sjećam se da sam u nekom razdoblju htjela biti turistički vodič. Kao što rekoh, jako volim jezike pa mi je to bilo super. Međutim, u nekom trenutku sam se jako počela zanimati za novinarstvo. Počela sam pratiti razne emisije, Dnevnik, počela dosta čitati. Nekako sam cijelu srednju provela u novinarskim sekcijama, na Radio postaji Ploče i prirodno je bilo da nastavim u tom smjeru. Sjećam se kako sam jednom s majkom išla na rivu za vrijeme Maratona lađa, u daljini je bila jedna ekipa i javljala se uživo u Dnevnik. Tada sam majci rekla -ovako ću se ja jednog dana javljati u Dnevnik za lađe. Doista je bilo tako. Kad sam urednicima to ispričala, poslali su me 2017. da se javim s Maratona lađa. Srce mi je bilo k'o kuća zato što je u Dnevniku ispod mog javljanja pisalo 'Ploče'. Sa mnom je na javljanju bila cijela obitelj, uključujući i moje nećakinje. Najbolji navijači ikad.
   
• Da imate mogućnost intervjuirati bilo koga na svijetu, tko bi to bio i zašto?
  
  Jedno ime jako priželjkujem, a to je Malala Yousufzai. Dobitnica Nobelove nagrade za mir. Djevojčica koju su Talibani pokušali ubiti, a bori se za prava djevojčica i pravo na obrazovanje. Njezina autobiografska knjiga ''Ja sam Malala'' ostavila je snažan dojam na mene. Sjećam se da sam se tijekom čitanja stalno vraćala unatrag kako bih se ponovno uvjerila da se sve to zbilo 2012. godine. To mi je bilo nevjerojatno. Mislim da bi tu knjigu svatko trebao pročitati. Inače, odavno imam popis onih koje bih htjela intervjuirati, a kraj jednog svjetskog imena sam i stavila kvačicu, a to je Bruce Dickinson, pjevač Iron Maidena. Nisam ga htjela intervjuirati samo zato što sam obožavatelj tog benda, već zato što ga iznimno cijenim. I eto, prvi ekskluzivni intervju u životu sam dobila od Dickinsona. Glavom i bradom. On, inače, rijetko daje televizijske intervjue pa je to odjeknulo i dalje od Hrvatske. Doduše, morala sam biti jako uporna da sjedne pred moj mikrofon. Isplatilo se. 😊

• Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?
  
  To što živim svoj san. Zaista mogu reći da radim ono što sam htjela i da uživam u svom poslu.
   
• Koliko često dolazite u Ploče i da li Vam nedostaje?
   

Moje Ploče! Mislim da moji prijatelji na društvenim mrežama najbolje znaju koliko mi Ploče nedostaju. Bombardiram ih fotografijama i snimkama našeg kraja. Mislim da mi je jedina ozbiljna konkurencija u tom smislu Mate Rončević (hahaha). Dođem kad god mogu. Godišnji odmor mi nije odmor ako ne dođem do mog malog mista. Što ću kad mi je srce ostalo tamo, a i nema ništa slađe od toga kad te dočeka domaća spiza. Tradicionalno me uvijek dočeka crni rižoto koji napravi moj otac, a majka dan poslije uvijek napravi moje omiljeno jelo – raštiku. Toga vam nema nigdje osim u mojim Pločama. Kako ono pjesma kaže? Srce vuče južnom kraju. Točno tako.

• Za kraj, koju poruku biste uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Sanjajte! Sanjajte veliko, učite i budite uporni. Ništa nije nemoguće. Bit će dana kada će biti jako teško, kada će se sve činiti uzaludno, ali svaki trud i rad se kad-tad isplati. Govorim iz iskustva. Mislim da imamo sjajne nastavnike koji nas dobro 'potkuju' za dalje. Pa pogledajte koliko je samo uspješnih ljudi iz raznih područja poteklo iz naše škole. Možemo biti ponosni.

Video čestitka naše Sanje! Kliknite na sliku i poslušajte  

• Što prvo pomislite kad čujete za Osnovnu školu Ploče?

Na brojne, divne uspomene i na učiteljicu Veru Cvitanović. To mi je prva učiteljica pa nju nekako posebno pamtim. Isto tako, i moju najbolju prijateljicu iz školskih klupa – Mateju. Nerazdvojne smo otkako nas je učiteljica Vera smjestila u treću klupu 1. A.

Kakve Vas uspomene vežu za nju?

Lijepe. Sjećam se priredbi koje smo znali imati, svih silnih priprema. Posebno pamtim i školsko igralište na kojem smo proveli puno vremena. U višim razredima smo izrađivali i razne plakate o različitim temama. Urezalo mi se u pamćenje kad smo nas par cura radili plakat i izlaganje o Janis Joplin na engleskom jeziku kod profesorice Meri Glavinić. Danima smo se sastajale i smišljale kako ćemo to napraviti. Ima puno toga srcu dragoga.

• Koji Vam je bio omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Hrvatski i engleski. Nekako sam uvijek bila sklonija književnosti i jezicima nego prirodoslovnim predmetima. Tako da vam odmah mogu reći i koji predmet nikako nisam voljela – matematiku. Zamislite kako život to posloži, danas mi je kuma baš profesorica matematike u našoj školi – Mateja Žderić iz treće klupe 1. A. Ona vam je oduvijek znala da će biti profesorica matematike. Tu nikada nije bilo dvojbe.
 

• Jeste li ste imali omiljenog nastavnika/cu i tko je to bio?

Imala sam ih više – od mog razrednika Frane Božića pa do nastavnica Meri Glavinić i Dobrile Sršen, a sjećam se da sam jako voljela i profesora Brkića iz biologije. On je bio razrednik i mojoj sestri. To su oni koje baš pamtim. No, posebno bih izdvojila svoju učiteljicu Veru Cvitanović. Ona me ipak naučila prva slova, s njom sam naučila i rješavati prve zadatke. I najljepše od svega mi je što mi moja učiteljica i danas zna poslati poruku, a i ja njoj. To me baš jako razveseli.
 

• Pamtite li neku anegdotu iz školskih klupa?
  Jaaaao, ima ih. Posebno pamtim jednu koja nije baš direktno iz školskih klupa. Bio je to peti ili šesti razred, ne sjećam se više. Mateja i ja smo se vraćale iz škole, plažom. Bio je negdje četvrti mjesec, peti možda. U moru sam vidjela onu plastičnu posudicu od sirka, baš mi je bolo oči pa sam ja to odlučila izvaditi jer je bilo blizu obale. Nažalost, poskliznula sam se i upala u more. Uhvatila me panika jer 'šta će mater reć' pa sam se sjetila da imam rezervnu odjeću s tjelesnog. Na kraju je ispalo da sam izgubila i opremu. Došla ja doma tako okupana, pita me majka - pa Sanja moja, šta je bilo? - A, ništa. Upala sam u more, odgovorila sam. – Pa kako? – upitala me.
•  „Išla sam izvadit ono plastično od sirka.“ Hahahah! To je još bilo dobro opravdanje. Jednom sam došla s objašnjenjem da sam 'pala u lokvu'. Hahahahha!

• Jeste li već u osnovnoj školi znali da ćete biti novinarka ili ste tada imali druge želje?
  Sjećam se da sam u nekom razdoblju htjela biti turistički vodič. Kao što rekoh, jako volim jezike pa mi je to bilo super. Međutim, u nekom trenutku sam se jako počela zanimati za novinarstvo. Počela sam pratiti razne emisije, Dnevnik, počela dosta čitati. Nekako sam cijelu srednju provela u novinarskim sekcijama, na Radio postaji Ploče i prirodno je bilo da nastavim u tom smjeru. Sjećam se kako sam jednom s majkom išla na rivu za vrijeme Maratona lađa, u daljini je bila jedna ekipa i javljala se uživo u Dnevnik. Tada sam majci rekla -ovako ću se ja jednog dana javljati u Dnevnik za lađe. Doista je bilo tako. Kad sam urednicima to ispričala, poslali su me 2017. da se javim s Maratona lađa. Srce mi je bilo k'o kuća zato što je u Dnevniku ispod mog javljanja pisalo 'Ploče'. Sa mnom je na javljanju bila cijela obitelj, uključujući i moje nećakinje. Najbolji navijači ikad.
   
• Da imate mogućnost intervjuirati bilo koga na svijetu, tko bi to bio i zašto?
  
  Jedno ime jako priželjkujem, a to je Malala Yousufzai. Dobitnica Nobelove nagrade za mir. Djevojčica koju su Talibani pokušali ubiti, a bori se za prava djevojčica i pravo na obrazovanje. Njezina autobiografska knjiga ''Ja sam Malala'' ostavila je snažan dojam na mene. Sjećam se da sam se tijekom čitanja stalno vraćala unatrag kako bih se ponovno uvjerila da se sve to zbilo 2012. godine. To mi je bilo nevjerojatno. Mislim da bi tu knjigu svatko trebao pročitati. Inače, odavno imam popis onih koje bih htjela intervjuirati, a kraj jednog svjetskog imena sam i stavila kvačicu, a to je Bruce Dickinson, pjevač Iron Maidena. Nisam ga htjela intervjuirati samo zato što sam obožavatelj tog benda, već zato što ga iznimno cijenim. I eto, prvi ekskluzivni intervju u životu sam dobila od Dickinsona. Glavom i bradom. On, inače, rijetko daje televizijske intervjue pa je to odjeknulo i dalje od Hrvatske. Doduše, morala sam biti jako uporna da sjedne pred moj mikrofon. Isplatilo se. 😊

• Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?
  
  To što živim svoj san. Zaista mogu reći da radim ono što sam htjela i da uživam u svom poslu.
   
• Koliko često dolazite u Ploče i da li Vam nedostaje?
   

Moje Ploče! Mislim da moji prijatelji na društvenim mrežama najbolje znaju koliko mi Ploče nedostaju. Bombardiram ih fotografijama i snimkama našeg kraja. Mislim da mi je jedina ozbiljna konkurencija u tom smislu Mate Rončević (hahaha). Dođem kad god mogu. Godišnji odmor mi nije odmor ako ne dođem do mog malog mista. Što ću kad mi je srce ostalo tamo, a i nema ništa slađe od toga kad te dočeka domaća spiza. Tradicionalno me uvijek dočeka crni rižoto koji napravi moj otac, a majka dan poslije uvijek napravi moje omiljeno jelo – raštiku. Toga vam nema nigdje osim u mojim Pločama. Kako ono pjesma kaže? Srce vuče južnom kraju. Točno tako.

• Za kraj, koju poruku biste uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Sanjajte! Sanjajte veliko, učite i budite uporni. Ništa nije nemoguće. Bit će dana kada će biti jako teško, kada će se sve činiti uzaludno, ali svaki trud i rad se kad-tad isplati. Govorim iz iskustva. Mislim da imamo sjajne nastavnike koji nas dobro 'potkuju' za dalje. Pa pogledajte koliko je samo uspješnih ljudi iz raznih područja poteklo iz naše škole. Možemo biti ponosni.