- Koje uspomene Vas vežu za osnovnu školu u Pločama koju ste pohađali?

Ono što ne mogu nikako zaboraviti je taj osjećaj pripadnosti razredu i potreba da se uvijek i u svemu natječete s drugim razredima. Kao i igranje na frnje i trule kobile za vrijeme velikog odmora.

- Koji vam je bilo omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Volio sam matematiku i fiziku. Uglavnom moja sklonost prema prirodnim znanostima i sportu bila je izražena već u toj dobi.

- Jeste li imali omiljenog učitelja ili učiteljicu i tko je to bio?

Mada je bila stroga, volio sam učiteljicu Pericu Maršić. Ima tu i onoga natjecateljskog što sam naglasio pa sam tu bio na svome. Žena je znala svoj posao.

- Ima li neka zanimljivost koju biste podijelili s nama, a vezana je za školu?

Da. Bio sam “živo” dijete. I jednom zgodom sam se potukao s prijateljem iz razreda. Zbog toga sam dobio dobru pljusku od jednog učitelja. Povrijeđen tim postupkom učitelja požalio sam se roditeljima kad sam došao doma. To mi je bila velika greška. Mama mi je dala i “roditeljski” dodatak batina. Čak sam zbog svega imao i sniženo vladanje na polugodištu. To je bio treći razred osnovne škole. Sve ovo navodim kako biste to usporedili s današnjim odgojnim pristupom djeci te dobi. Mislim da je neusporedivo.

- Koju ste vrstu glazbe tada slušali, odnosno koji pjevači i grupe su Vam bili omiljeni?

Azra. Bijelo Dugme. Pripadam jednoj od rokerskih generacija.

- Što ste htjeli biti kad odrastete dok ste bili u osnovnoj školi?

Iskreno, nisam znao što bih. Otišao sam u srednju vojnu školu u Split više zbog svog temperamenta i avanturističkog duha nego što sam znao u što se upuštam. Ispostavilo se da nisam pogriješio. Poslije sam završio i vojnu akademiju. Nažalost, uslijedio je i rat, tako da je vojno zanimanje postalo i ostalo moj životni poziv.

- Jeste li i tada mogli zamisliti da ćete se baviti politikom?

Ne. Jednostavno moj građanski aktivizam protiv izgradnje termoelektrane na ugljen u Pločama u jednom trenutku je evoluirao u politiku. Biti ministar unutarnjih poslova RH-e za mene je bio izniman izazov. Vjerujem da sam to dobro odradio. Puno bolje nego ulogu saborskog zastupnika. U svakom slučaju meni se politika baš dogodila, a bogme, čini mi se, i ja njoj.

- Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

Imao sam uspješnu vojnu karijeru, a iznimno sam ponosan na sve svoje uloge u Domovinskom ratu. Izdvojio bih i svoju trenersku karijeru u karateu i fitnessu. Lijep je osjećaj kad vas tisuću ljudi doživi kao svog trenera.

- Po čemu biste voljeli da Vas ljudi pamte?

Ovo mi je malo pretenciozno pitanje. No, u svakom slučaju po nečemu od svega onoga što jesam. A ima još vremena za nova postignuća.

- Za kraj, koju biste poruku uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Ako se bilo čime želite uspješno baviti u životu, dnevno napravite 5000 koraka, tjedno se  minimalno jednom družite sa sebi dragim ljudima, mjesečno pročitajte bar dvije knjige i putujte što više možete.
 

- Koje uspomene Vas vežu za osnovnu školu u Pločama koju ste pohađali?

Ono što ne mogu nikako zaboraviti je taj osjećaj pripadnosti razredu i potreba da se uvijek i u svemu natječete s drugim razredima. Kao i igranje na frnje i trule kobile za vrijeme velikog odmora.

- Koji vam je bilo omiljeni predmet u osnovnoj školi?

Volio sam matematiku i fiziku. Uglavnom moja sklonost prema prirodnim znanostima i sportu bila je izražena već u toj dobi.

- Jeste li imali omiljenog učitelja ili učiteljicu i tko je to bio?

Mada je bila stroga, volio sam učiteljicu Pericu Maršić. Ima tu i onoga natjecateljskog što sam naglasio pa sam tu bio na svome. Žena je znala svoj posao.

- Ima li neka zanimljivost koju biste podijelili s nama, a vezana je za školu?

Da. Bio sam “živo” dijete. I jednom zgodom sam se potukao s prijateljem iz razreda. Zbog toga sam dobio dobru pljusku od jednog učitelja. Povrijeđen tim postupkom učitelja požalio sam se roditeljima kad sam došao doma. To mi je bila velika greška. Mama mi je dala i “roditeljski” dodatak batina. Čak sam zbog svega imao i sniženo vladanje na polugodištu. To je bio treći razred osnovne škole. Sve ovo navodim kako biste to usporedili s današnjim odgojnim pristupom djeci te dobi. Mislim da je neusporedivo.

- Koju ste vrstu glazbe tada slušali, odnosno koji pjevači i grupe su Vam bili omiljeni?

Azra. Bijelo Dugme. Pripadam jednoj od rokerskih generacija.

- Što ste htjeli biti kad odrastete dok ste bili u osnovnoj školi?

Iskreno, nisam znao što bih. Otišao sam u srednju vojnu školu u Split više zbog svog temperamenta i avanturističkog duha nego što sam znao u što se upuštam. Ispostavilo se da nisam pogriješio. Poslije sam završio i vojnu akademiju. Nažalost, uslijedio je i rat, tako da je vojno zanimanje postalo i ostalo moj životni poziv.

- Jeste li i tada mogli zamisliti da ćete se baviti politikom?

Ne. Jednostavno moj građanski aktivizam protiv izgradnje termoelektrane na ugljen u Pločama u jednom trenutku je evoluirao u politiku. Biti ministar unutarnjih poslova RH-e za mene je bio izniman izazov. Vjerujem da sam to dobro odradio. Puno bolje nego ulogu saborskog zastupnika. U svakom slučaju meni se politika baš dogodila, a bogme, čini mi se, i ja njoj.

- Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

Imao sam uspješnu vojnu karijeru, a iznimno sam ponosan na sve svoje uloge u Domovinskom ratu. Izdvojio bih i svoju trenersku karijeru u karateu i fitnessu. Lijep je osjećaj kad vas tisuću ljudi doživi kao svog trenera.

- Po čemu biste voljeli da Vas ljudi pamte?

Ovo mi je malo pretenciozno pitanje. No, u svakom slučaju po nečemu od svega onoga što jesam. A ima još vremena za nova postignuća.

- Za kraj, koju biste poruku uputili našim učenicima u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Ploče?

Ako se bilo čime želite uspješno baviti u životu, dnevno napravite 5000 koraka, tjedno se  minimalno jednom družite sa sebi dragim ljudima, mjesečno pročitajte bar dvije knjige i putujte što više možete.