Što prvo pomislite kad čujete za Osnovnu školu Ploče?

- Iz ove perspektive, nakon pune 23 godine života na kontinentu, prvo što mi padne na pamet je da se upitam, jesu li djeca koja idu u OŠ-u Ploče svjesna činjenice da idu u školu koja je u neposrednoj blizini mora. Nadam se da jesu, jer to je uistinu privilegij, a tek kad odeš, postaneš svjestan koliko ti taj privilegij nedostaje.
 

Kakve Vas uspomene vežu za nju?

- Najljepše. Druženje, bezbrižnost, igra, prljava koljena, izderani laktovi, radost, mnogo smijeha...Naravno da je i meni išla „na živce“ poslovica koju sam i od roditelja i od učitelja često čuo -  „od koljevke pa do groba, najljepše je đačko doba“, ali na kraju se to pokaže vrlo istinitim…
 

Koji Vam je bio omiljeni predmet u osnovnoj školi?

- Najdraži predmet bio mi je likovni odgoj i to ne iz razloga što sam bio talentiran, nego zato što sam se po prvi put susreo s vlastitom kreativnošću i to me potpuno obuzelo.

Jeste li ste imali omiljenog nastavnika/cu i tko je to bio?

- Dan danas se vrlo živo sjećam dviju svojih učiteljica.. to su bile žene nevjerojatne osobnosti i karizme. Dinka, profesorica iz Povijesti i Eta, profesorica iz Matematike. Iako to nisu bili ni približno moji najdraži predmeti, energija kojom su zračile i način na koji su na sve nas utjecale u formativnim godinama u meni još uvijek izaziva divljenje i poštovanje.
 

Pamtite li neku anegdotu iz školskih klupa?

- Jednom sam, ne sjećam se više od kojeg pametnjakovića, čuo da ako pojedeš sirovi krumpir, dobiješ temperaturu, odlična ideja za izbjeći nastavu, ili se meni barem tada učinila odličnom pa sam i ja pametnjaković pojeo taj sirovi krumpir. Da skratim, temperaturu dobio nisam, mučno mi je bilo cijeli dan i naravno, u školu sam ipak otišao.

Jeste li ste već u osnovnoj školi znali kojim biste se zanimanjem željeli bavili?

- Mislim da sam još od malena osjećao da ću raditi nešto kreativno. Iza srednje škole sam upisao i diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, bilo mi je važno imati i formalno obrazovanje, ali nikad nisam radio kao pravnik, moj put je završio u PR-u i nisam zažalio.

S obzirom da ste dosta prisutni na društvenim mrežama, koje prednosti i mane uočavate? Na što biste upozorili učenike?

- Smatram da moraju kontrolirati vrijeme koje provode na društvenim mrežama, koristiti ih za inspiraciju, ali ne dopustiti da ovladaju njihovim životima.
Stvarajte uspomene s prijateljima i družite se, a društvene mreže neka vam budu nešto usputno i spontano u životu..
 

Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

- Ne bih izdvajao najveći, ali bih rekao da mi je odgovaranje na pitanja iz ovog intervjua, možda najdraži.

Koliko često dolazite u Ploče i nedostaju li Vam?

- Što idem stariji, nedostaju mi sve više. Dolazim svaki slobodni trenutak, cijeli godišnji odmor provedem u Pločama, i tu nema kompromisa. To svi znaju. Ploče su moj dom, tamo mi je obitelj i najbliži prijatelji i tu sam „svoj na svom“.

Za kraj, koju biste poruku uputili našim učenicima?

- Poručio bih im da budu dobri jedni prema drugima, jer neke rane koje zaradimo u tim nježnim godinama, ne zacijele do kraja života. Isto tako, da pokušaju imati razumijevanja za svoje učitelje. To je jedno od najplemenitijih zanimanja i svi ti ljudi koji vam se sada čine strogi zapravo su na vašoj strani i rade najbolje što znaju i mogu, za dobrobit vaše budućnosti.

Što prvo pomislite kad čujete za Osnovnu školu Ploče?

- Iz ove perspektive, nakon pune 23 godine života na kontinentu, prvo što mi padne na pamet je da se upitam, jesu li djeca koja idu u OŠ-u Ploče svjesna činjenice da idu u školu koja je u neposrednoj blizini mora. Nadam se da jesu, jer to je uistinu privilegij, a tek kad odeš, postaneš svjestan koliko ti taj privilegij nedostaje.
 

Kakve Vas uspomene vežu za nju?

- Najljepše. Druženje, bezbrižnost, igra, prljava koljena, izderani laktovi, radost, mnogo smijeha...Naravno da je i meni išla „na živce“ poslovica koju sam i od roditelja i od učitelja često čuo -  „od koljevke pa do groba, najljepše je đačko doba“, ali na kraju se to pokaže vrlo istinitim…
 

Koji Vam je bio omiljeni predmet u osnovnoj školi?

- Najdraži predmet bio mi je likovni odgoj i to ne iz razloga što sam bio talentiran, nego zato što sam se po prvi put susreo s vlastitom kreativnošću i to me potpuno obuzelo.

Jeste li ste imali omiljenog nastavnika/cu i tko je to bio?

- Dan danas se vrlo živo sjećam dviju svojih učiteljica.. to su bile žene nevjerojatne osobnosti i karizme. Dinka, profesorica iz Povijesti i Eta, profesorica iz Matematike. Iako to nisu bili ni približno moji najdraži predmeti, energija kojom su zračile i način na koji su na sve nas utjecale u formativnim godinama u meni još uvijek izaziva divljenje i poštovanje.
 

Pamtite li neku anegdotu iz školskih klupa?

- Jednom sam, ne sjećam se više od kojeg pametnjakovića, čuo da ako pojedeš sirovi krumpir, dobiješ temperaturu, odlična ideja za izbjeći nastavu, ili se meni barem tada učinila odličnom pa sam i ja pametnjaković pojeo taj sirovi krumpir. Da skratim, temperaturu dobio nisam, mučno mi je bilo cijeli dan i naravno, u školu sam ipak otišao.

Jeste li ste već u osnovnoj školi znali kojim biste se zanimanjem željeli bavili?

- Mislim da sam još od malena osjećao da ću raditi nešto kreativno. Iza srednje škole sam upisao i diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, bilo mi je važno imati i formalno obrazovanje, ali nikad nisam radio kao pravnik, moj put je završio u PR-u i nisam zažalio.

S obzirom da ste dosta prisutni na društvenim mrežama, koje prednosti i mane uočavate? Na što biste upozorili učenike?

- Smatram da moraju kontrolirati vrijeme koje provode na društvenim mrežama, koristiti ih za inspiraciju, ali ne dopustiti da ovladaju njihovim životima.
Stvarajte uspomene s prijateljima i družite se, a društvene mreže neka vam budu nešto usputno i spontano u životu..
 

Što biste izdvojili kao svoj najveći poslovni uspjeh?

- Ne bih izdvajao najveći, ali bih rekao da mi je odgovaranje na pitanja iz ovog intervjua, možda najdraži.

Koliko često dolazite u Ploče i nedostaju li Vam?

- Što idem stariji, nedostaju mi sve više. Dolazim svaki slobodni trenutak, cijeli godišnji odmor provedem u Pločama, i tu nema kompromisa. To svi znaju. Ploče su moj dom, tamo mi je obitelj i najbliži prijatelji i tu sam „svoj na svom“.

Za kraj, koju biste poruku uputili našim učenicima?

- Poručio bih im da budu dobri jedni prema drugima, jer neke rane koje zaradimo u tim nježnim godinama, ne zacijele do kraja života. Isto tako, da pokušaju imati razumijevanja za svoje učitelje. To je jedno od najplemenitijih zanimanja i svi ti ljudi koji vam se sada čine strogi zapravo su na vašoj strani i rade najbolje što znaju i mogu, za dobrobit vaše budućnosti.