Putovanje smo započeli  u trajektnoj luci kako bismo s trajektom stigli do Trpnja na poluotoku Pelješcu. Na izlazu iz luke dočekalo nas je jugo i poveći valovi, ali to nije uspjelo pokvariti veselo raspoloženje zbog putovanja i druženja. S prvim kišnim kapima stigli smo u malo primorsko mjesto Trpanj i odmah ušli u naše autobuse.

Putovanje smo nastavili prema Orebiću. Prolazili smo kroz živopisna područja poluotoka i prisjećali se što nam je sve učiteljica pričala o primorskom zavičaju, moru, biljkama... Masline u punom cvatu, loza zazelenila na škrtoj zemlji, na strmim padinama, gotovo iz kamena. A ono malo neobrađene zemlje prošarala mirisna kadulja svojom prekrasnom ljubičastom bojom.

Odjednom, eto nas na vidikovcu s kojeg puca prekrasan pogled na otok Korčulu, niz manjih otočića, na plavo more, ovaj put zapjenjeno, nemirno, prijeteće. Spustili smo se u Orebić i sa strahom promatrali more kako pjeni, brodice kako se ljuljaju na valovima...

Putovanje malom drvenom brodicom od Orebića do starog povijesnog grada Korčule trajalo je dvadesetak minuta, uz česte krikove zbog velikih valova koji su nas dizali i spuštali kao da smo perce. Ali to je more. Ništa nije moglo pokvariti naše raspoloženje.

Grad Korčula, zidine, topovi, stepenice na ulazu u grad, katedrala, kuća Marka Pola… sve smo to obišli i ponešto naučili od naših vodiča. Umorni i gladni jedva smo dočekali ručak i većina je pojela sveee. A nakon slobodnog vremena, kupovanja poklončića i razglednica za najmilije, uslijedio je povratak kući. Jugo nam je i ovaj put prijetilo, ali iskusni kapetan naše brodice trudio se da nas što manje ljulja.

Iz Orebića duž Pelješca, kroz vinograde i maslinike, stigli smo do Stona. Tu smo se penjali na Stonske zidine (druge po veličini na svijetu, iza Kineskog zida). Pogled s vrha kula nas je sve oduševio. Nakon napornog penjanja, učenici i učiteljice zaslužili su mali odmor uz kavu ili sladoled.

Uslijedio je povratak kući, a na kraju putovanja organiziran je i mali kviz u kojem je naša voditeljica provjeravala znanja stečena tokom putovanja. U Ploče smo stigli u 19 sati.

Zahvaljujući dobroj organizaciji  i vodičima naše agencije, izlet je oduševio sve sudionike i potpuno ispunio svrhu zbog koje je i planiran. Učenicima VELIKA POHVALA za pristojno i disciplinirano ponašanje.

Putovanje smo započeli  u trajektnoj luci kako bismo s trajektom stigli do Trpnja na poluotoku Pelješcu. Na izlazu iz luke dočekalo nas je jugo i poveći valovi, ali to nije uspjelo pokvariti veselo raspoloženje zbog putovanja i druženja. S prvim kišnim kapima stigli smo u malo primorsko mjesto Trpanj i odmah ušli u naše autobuse.

Putovanje smo nastavili prema Orebiću. Prolazili smo kroz živopisna područja poluotoka i prisjećali se što nam je sve učiteljica pričala o primorskom zavičaju, moru, biljkama... Masline u punom cvatu, loza zazelenila na škrtoj zemlji, na strmim padinama, gotovo iz kamena. A ono malo neobrađene zemlje prošarala mirisna kadulja svojom prekrasnom ljubičastom bojom.

Odjednom, eto nas na vidikovcu s kojeg puca prekrasan pogled na otok Korčulu, niz manjih otočića, na plavo more, ovaj put zapjenjeno, nemirno, prijeteće. Spustili smo se u Orebić i sa strahom promatrali more kako pjeni, brodice kako se ljuljaju na valovima...

Putovanje malom drvenom brodicom od Orebića do starog povijesnog grada Korčule trajalo je dvadesetak minuta, uz česte krikove zbog velikih valova koji su nas dizali i spuštali kao da smo perce. Ali to je more. Ništa nije moglo pokvariti naše raspoloženje.

Grad Korčula, zidine, topovi, stepenice na ulazu u grad, katedrala, kuća Marka Pola… sve smo to obišli i ponešto naučili od naših vodiča. Umorni i gladni jedva smo dočekali ručak i većina je pojela sveee. A nakon slobodnog vremena, kupovanja poklončića i razglednica za najmilije, uslijedio je povratak kući. Jugo nam je i ovaj put prijetilo, ali iskusni kapetan naše brodice trudio se da nas što manje ljulja.

Iz Orebića duž Pelješca, kroz vinograde i maslinike, stigli smo do Stona. Tu smo se penjali na Stonske zidine (druge po veličini na svijetu, iza Kineskog zida). Pogled s vrha kula nas je sve oduševio. Nakon napornog penjanja, učenici i učiteljice zaslužili su mali odmor uz kavu ili sladoled.

Uslijedio je povratak kući, a na kraju putovanja organiziran je i mali kviz u kojem je naša voditeljica provjeravala znanja stečena tokom putovanja. U Ploče smo stigli u 19 sati.

Zahvaljujući dobroj organizaciji  i vodičima naše agencije, izlet je oduševio sve sudionike i potpuno ispunio svrhu zbog koje je i planiran. Učenicima VELIKA POHVALA za pristojno i disciplinirano ponašanje.