Natječaj je raspiso Ogranak Matice hrvatske iz Metkovića u suradnji s OŠ don Mihovila Pavlinovića iz Metkovića s ciljem promicanja prirodnih, kulturnih i tradicijskih posebnosti neretvanskog kraja.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Ivo Nadilo, pjesnik (predsjednik), Martina Pačić, prof., Vesna Vidović, prof. i Željana Volarević, prof. procjenjivalo  je pristigle radove pod zaporkama. Trenutak objave rezultata dočekali smo s velikim veseljem jer su naši učenici postigli zapaženi literarni uspjeh. Slavimo prvo i treće mjesto!

Prva nagrada pripala je Ani Erak (7.a) iz OŠ ‘Vladimir Nazor’ Ploče za kratki prozni tekst Mriža čvrsta čvora. Druga nagrada je dodijeljena Mihaelu Dodigu (5.r.) iz OŠ Stjepana Radića Metković za kratku priču Naš Gnjurko, a treća Marku Albaneziju (7.b) iz OŠ ‘Vladimir Nazor’ Ploče za pjesmu Neretvi.

Mriža čvrsta čvora

Uvik san se pitala šta je u tin mrižama.

Bješčale su didove oči dok bi pleja mriže za na vodu. U životu mu je samo to i tribalo -  barka, mriže i unuče za slušanje njegovi lovački priča. Mater uvik govori da san mu mezimica jer osićan njegove riči. U meni je, kaže, ispleja mrižu čvrsta čvora. A nije ni čudo. Sija bi me dide u krilo i pokaziva svoja poja. Neretvanske lipotice u zlato utočane. Na ispruženon ižuljanon dlanu vidin cili svit. Život je usika duboke brazde. Slidija je pute rike, upija je u se. Tvrd i suv i daje probija pute. Grabi veslo, i znan, ne vraća se bez puni mriža i friški lovački priča. Ranon zoron u jednoj ruci nosi veslo, a u drugoj se praćaka i migolji tankujica – jegujica na žuku nataknuta. Koron domaćega kruva supa bi dide toć i zaliva bevandon. Unda bi jednu uru ubija oko. U snu bi lanca lađe jer fali mu snaga i pisma momaka. Leđa pucaju, ali vrime je od smokava pa triba još izdurat. Znan i ja sad zašto je dide činija cili taj posa.

Didu nikad nisu tribala bogatstva, a ima ih je. Ima je trupu koja pluta rikon, veslo kao desnu ruku, mrižu kao srce, tradiciju u duši i u oku. Nije se sekira. Pustija bi misli da teku rikon. Zna je da Neretva i dolina daju ono što čoviku triba.

                                                                                      Ana Erak, 7.a

Neretvi

Dok parić škaram jubi,

češlja riku, a lađu grli val.

Krov blista, žuka se zalipit ne da.

Neretvo moja lipa, duša te

moja gleda.

Zvizdan je upeka, kamen raspuka,

na ruci trudni žuji.

Na užinu vaja poć.

Umorni su moji judi, bidan je

jemek tvoj.

Unda ćaća počine pa se spusti

do trate.

U svakom krilu jeguje nosi sić

do matere.

Pojata svaka kleči, poklonila se

tvome mulju.

Ušće me zove sebi, moje misli

o tom snuju.

Trči val prida me…

muri mi majštral cakla.

Ispod mosta da mi je proć

dok misečina para noć.

Oj, Neretvo, najveći škanju!

Galebe, uživaj u svome imanju!

Meni je dosta prst u rici potočat,

bez suze i tuge ne može se snoćat.

                                                                  Marko Albanezi, 7.b

Svoje je učenike za literarno stvaralaštvo motivirala i mentorirala nastavnica Marina Burđelez.

Uživali smo u prigodnom programu svečane dodjele nagrada i priznanja projekta koji je, popraćen medijskim interesom, postao značajan kulturni događaj našega kraja.

Slike i tekst preuzeti s: https://likemetkovic.hr/portal/perom-o-neretvi-nagradeni-najbolji-literarni-radovi-neretvanskih-osnovnoskolaca/ 

Natječaj je raspiso Ogranak Matice hrvatske iz Metkovića u suradnji s OŠ don Mihovila Pavlinovića iz Metkovića s ciljem promicanja prirodnih, kulturnih i tradicijskih posebnosti neretvanskog kraja.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Ivo Nadilo, pjesnik (predsjednik), Martina Pačić, prof., Vesna Vidović, prof. i Željana Volarević, prof. procjenjivalo  je pristigle radove pod zaporkama. Trenutak objave rezultata dočekali smo s velikim veseljem jer su naši učenici postigli zapaženi literarni uspjeh. Slavimo prvo i treće mjesto!

Prva nagrada pripala je Ani Erak (7.a) iz OŠ ‘Vladimir Nazor’ Ploče za kratki prozni tekst Mriža čvrsta čvora. Druga nagrada je dodijeljena Mihaelu Dodigu (5.r.) iz OŠ Stjepana Radića Metković za kratku priču Naš Gnjurko, a treća Marku Albaneziju (7.b) iz OŠ ‘Vladimir Nazor’ Ploče za pjesmu Neretvi.

Mriža čvrsta čvora

Uvik san se pitala šta je u tin mrižama.

Bješčale su didove oči dok bi pleja mriže za na vodu. U životu mu je samo to i tribalo -  barka, mriže i unuče za slušanje njegovi lovački priča. Mater uvik govori da san mu mezimica jer osićan njegove riči. U meni je, kaže, ispleja mrižu čvrsta čvora. A nije ni čudo. Sija bi me dide u krilo i pokaziva svoja poja. Neretvanske lipotice u zlato utočane. Na ispruženon ižuljanon dlanu vidin cili svit. Život je usika duboke brazde. Slidija je pute rike, upija je u se. Tvrd i suv i daje probija pute. Grabi veslo, i znan, ne vraća se bez puni mriža i friški lovački priča. Ranon zoron u jednoj ruci nosi veslo, a u drugoj se praćaka i migolji tankujica – jegujica na žuku nataknuta. Koron domaćega kruva supa bi dide toć i zaliva bevandon. Unda bi jednu uru ubija oko. U snu bi lanca lađe jer fali mu snaga i pisma momaka. Leđa pucaju, ali vrime je od smokava pa triba još izdurat. Znan i ja sad zašto je dide činija cili taj posa.

Didu nikad nisu tribala bogatstva, a ima ih je. Ima je trupu koja pluta rikon, veslo kao desnu ruku, mrižu kao srce, tradiciju u duši i u oku. Nije se sekira. Pustija bi misli da teku rikon. Zna je da Neretva i dolina daju ono što čoviku triba.

                                                                                      Ana Erak, 7.a

Neretvi

Dok parić škaram jubi,

češlja riku, a lađu grli val.

Krov blista, žuka se zalipit ne da.

Neretvo moja lipa, duša te

moja gleda.

Zvizdan je upeka, kamen raspuka,

na ruci trudni žuji.

Na užinu vaja poć.

Umorni su moji judi, bidan je

jemek tvoj.

Unda ćaća počine pa se spusti

do trate.

U svakom krilu jeguje nosi sić

do matere.

Pojata svaka kleči, poklonila se

tvome mulju.

Ušće me zove sebi, moje misli

o tom snuju.

Trči val prida me…

muri mi majštral cakla.

Ispod mosta da mi je proć

dok misečina para noć.

Oj, Neretvo, najveći škanju!

Galebe, uživaj u svome imanju!

Meni je dosta prst u rici potočat,

bez suze i tuge ne može se snoćat.

                                                                  Marko Albanezi, 7.b

Svoje je učenike za literarno stvaralaštvo motivirala i mentorirala nastavnica Marina Burđelez.

Uživali smo u prigodnom programu svečane dodjele nagrada i priznanja projekta koji je, popraćen medijskim interesom, postao značajan kulturni događaj našega kraja.

Slike i tekst preuzeti s: https://likemetkovic.hr/portal/perom-o-neretvi-nagradeni-najbolji-literarni-radovi-neretvanskih-osnovnoskolaca/